Kada je prije 500 godina, 31. Studenog 1517. godine, augustinski redovnik Martin Luther prošao kroz ulice Wittenberga i izvjesio svojih 95 teza, nije ni sanjao da će započeti ono što mi nazivamo Reformacijom. Povodom 500-te godišnjice toga čina, sjećamo se temeljnih načela Reformacije. Sva ona započinju riječju „samo“, odnosno isključuju bilo kakvu primjesu ljudski dodanih normi. Do sada smo razmišljali o tome što znači da Biblija uči da je Samo Sveto pismo konačni autoritet vjere i prakse, što znači da je jedino Krist Spasitelj i Zagovornik pred Bogom, te što znači da se spašavamo isključivo po vjeri, a ne i po djelima. Danas želim da razmišljamo o još jednom načelu Reformacije: Samo milost . Prošli put smo već vidjeli naznake da je spasenje samo po milosti, kada smo spomenuli Efežanima 2,8-9: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvalisao.“ U neku ruku, istina da se spašavamo samo po milosti jako je bliska tvrdnji da ...
Slava Božja očitovana u evanđelju Božjega Sina objavljenom u Duhom nadahnutoj Božjoj riječi