Preskoči na glavni sadržaj

Samo Bogu slava!

Većina nas prije ili kasnije doživi razarajuću silu ljubomore. Možda smo bili u nekom društvu u kojemu je jedan prijatelj ili prijateljica ljubomorna kada smo se previše družili s drugima. Ili ste možda vi ljubomorni na svoju ženu ili muža, te ne možete podnijeti misao da se ona ili ona druži s kolegama s posla. U odnosu u kojem postoji takva ljubomora nastaje duševna bol, ozračje nepovjerenja i gušenja osobnosti.

Možda ćete se iznenaditi kada čujete da Bog Biblije za sebe kaže da je ljubomoran Bog. Ta njegova osobina toliko je važna da je dospjela u popis koji mi kršćani nazivamo „Deset Božjih zapovijedi“. U Izlasku 20,4-5 Bog kaže: „Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.“ U knjizi Izlaska, u 34. poglavlju, Mojsije kaže: „Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve – ime mu je Ljubomorni – Bog je ljubomoran.“

Kada Sveto pismo govori o Božjoj ljubomori, ono ne želi reći da postoji neki defekt u Bogu. Naša ljubomora je često sebična i razara druge ljude, ali Božja ljubomora je sveta i pravedna. Bog ima svako pravo da bude ljubomoran. Bog je prvenstveno ljubomoran na svoju slavu. Kroz proroka Izaiju je rekao: „Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.“ (Iz 42,8) Božja ljubomora je dobra zato što ne čuva samo Božju slavu. Ona čuva Božji narod od propasti koja dolazi s ispraznim idolima. Nigdje to nije tako dobro opisano kao u proroku Jeremiji: „Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa kladence ispucane što vode držati ne mogu.“ (Jer 2,13) Ti ispucali kladenci su izmišljeni idoli i nemoćni ljudi u koje se Božji narod pouzdavao uzaludno i na vlastitu propast. Bog nas u svojoj ljubomori želi zaštititi od nas samih.

Upravo ova poruka o Božjoj ljubomori tema je starozavjetnih proroka, ali i novozavjetnih apostola. Apostol Ivan svoju Prvu poslanicu završava riječima: „Dječice, čuvajte se idola!“ (1. Iv 5,21) Apostol Pavao također je napisao Korinćanima: „Da, ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom, jer sve učinih da vas zaručim s jednim zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu. Ali se bojim da se slučajno ne bi, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vaše misli pokvarile te se udaljile od Kristu dužne iskrenosti i čistoće.“ (2. Kor 11,2-3) Za razliku od Božjega naroda u Starom zavjetu, čiji su idoli bili od drveta i kamena, idoli Božjega naroda u Novom zavjetu i u današnje vrijeme puno su perfidniji i lukaviji. Maskiraju se u ideje jako bliske kršćanstvu ali jednako opasne i pogubne.

Reformacijsko načelo Soli Deo Gloria – Samo Bogu slava – hvata se u koštac upravo s takvim izazovima. S jedne strane, hvata se u koštac s izazovom odvlačenja pozornosti Božjega naroda od Trojedinoga Boga na Djevicu Mariju i svece u području štovanja. Bog je jasno rekao da se nikome i ničemu drugom ne smijemo klanjati niti služiti! On nikada nije povukao tu zapovijed niti dao neku novu da se sada trebamo klanjati anđelima ili svecima. Bog je ljubomoran i ne želi dijeliti svoju slavu sa stvorenjima!

Jednako tako, Soli Deo Gloria oslovljava i naše pouzdanje u same sebe. Sveto pismo jasno uči da je Gospodin Isus umro na križu za naše grijehe i da je uskrsnuo za naše opravdanje pred Bogom. Njegova žrtva bila je potpuna i savršena, i ništa joj nije nedostajalo. Zato, kao što smo čitali, Pismo kaže da se spašavamo „milošću… po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela…“ Zašto? Pismo nastavlja: „…da se tko ne bi hvalisao.“ (Ef 2,8-9)

Drugim riječima, kada se Bog utjelovio u Kristu, umro i uskrsnuo za naše spasenje, On je platio svaki grijeh i omogućio da sve blagoslove spasenja primamo po vjeri u Krista. Kada mi kažemo da to nije dovoljno i da spasenje moramo nekako zaslužiti, tada postavljamo sebe na mjesto Spasitelja i prisvajamo Njegovu slavu i hvalu. Zamislite, došli ste na nebo i netko vas pita: „Kako ste uspjeli doći tu?“ A vi odgovorite: „Bog je učinio jako puno, ali i ja sam dao svoj dio.“ Ne biste li onda trebali reći: „Hvala Bogu, ali mogu zahvaliti i samome sebi!“?


Reformacijsko načelo Samo Bogu slava kaže da na spasenju možemo zahvaliti jedino Trojedinom Bogu, kojega zato jedinoga trebamo slaviti i kojemu jedinom smijemo služiti! Soli Deo Gloria!