Preskoči na glavni sadržaj

Samo vjera

Što znači načelo Reformacije, kao i biblijsko učenje, da se spašavamo „samo po vjeri“ i „bez djela“. U poslanici Efežanima 2,8-9 apostol Pavao piše: 

„Da, milošću ste spašeni – po vjeri! 
To ne dolazi od vas; to je dar Božji! 
To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.“

Hajdemo prvo definirati neke riječi koje Pavao koristi u ova dva stiha. Prvo, milost. Anićev rječnik milost definira kao „nezasluženi nadnaravni dar što ga Bog pruža bićima da bi ih vodio spasenju“. Prvi dio definicije je jako dobar, jer odražava značenje grčke riječi haris koju apostol ovdje koristi. Međutim, potrebno je ispraviti drugi dio njegove definicije. Naime, Pavao u našem stihu ne kaže da nam Bog daje milost kojom nas vodi spasenju. Što kaže Pavao? Kaže da milošću jesmo spašeni! To znači da je spasenje Božji „nezasluženi dar“.

Drugo, spasenje. Tko god je gledao crtić „Ledeno doba 4“ sjeća se one scene u kojoj ljenivac Sid daje umjetno disanje vjeverici koja je bila nadomak raja za vjeverice, i kaže: „Špašio sam te, mišu mali“. Često zamišljamo spasenje baš tako: ulazak u raj. Međutim, u Bibliji je spasenje puno širi pojam. Ono obuhvaća ne samo ulazak u raj, nego i spasenje od Božje srdžbe zbog grijeha. Većina ljudi danas misli da se Bog nema zbog čega srditi na nas. Bog se baš i ne slaže s time. Ali, s procjenom da se Bog nema zbog čega srditi na ljude ne slažemo se ni mi. To vidimo po našoj reakciji kada nam netko učini nešto nažao. Onda nismo tako ravnodušni.

Treća riječ koju trebamo definirati je vjera. Pavao kaže da se spašavamo „po vjeri“, te da to ne dolazi „od djela“. Na prvi pogled, netko bi mogao reći da to znači da nije bitno kako živiš, važno je da vjeruješ u Boga. Zbilja, što bi drugo to moglo značiti? Kada na taj način razmišljamo o vjeri, onda shvaćamo zašto neki ljudi odmah odbiju takav način spasenja. Koliko puta sam čuo da netko kaže: „To onda znači da netko može krasti, lagati i ubijati, i biti spašen!“

Zato je važno definirati vjeru. Biblija definira vjeru drukčije. Biblija vjeru opisuje kao duboko uvjerenje. Opisuje ju kao pouzdanje. Anić je u svom rječniku dobro definirao vjeru kao „veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje“. Kada imamo pouzdanje u nekoga, to znači da dobro poznajemo tu osobu. U svakodnevnom kontekstu, to može biti naš supružnik, naše dijete, lokalni mesar itd. Poznajemo tu osobu – njezin karakter – i zato se možemo osloniti na nju.

Kada se pouzdajemo u Boga, ili kada imamo povjerenje u Njega, onda to znači da će se naša vjera odraziti na način kako živimo. Mi vjerujemo sljedeće: (1) Bog je svet i pravedan i On nas je spasio od svoje srdžbe zbog naših grijeha. (2) Bog nas je spasio do svoje srdžbe zbog naših grijeha tako što je došao u Osobi Isusa Krista i platio naše grijehe na križu. (3) To znači da Bog ne voli grijeh, ali voli nas. (4) Budući da nas Bog voli, a Bog je najmudrija Osoba koja postoji, znamo da Bog zna što je najbolje za nas. (5) Za nas je najbolje živjeti po Njegovoj volji koju nalazimo u Njegovoj Riječi. (6) Ukratko, Bog nam zapovijeda dvoje: da volimo Njega i da volimo sve druge ljude kao što On voli nas.

Ako se, dakle, pouzdajemo u Boga, to onda znači da vjerujemo Njegovoj volji za naš život i da ćemo živjeti poslušno njegovim zapovijedima. A to je, istovremeno, definicija dobrih djela.

Dakle, Pavao kaže da se ne spašavamo po dobrim djelima – odnosno po našoj poslušnosti Božjim zapovijedima. To je zato što nas Bog spašava po vjeri u Krista. Odnosno, Bog nas je spasio od svoje srdžbe za grijehe koje smo počinili tako što je Krist umro za njih. Našim dobrim djelima ne možemo poboljšati naše spasenje – jer je Krist već sve učinio. Na križu, sve je dovršio.

Međutim, Pavao nastavlja u s. 10: "Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.“ Pavao je jasan. Spasenje ne dolazi od djelâ. Međutim, kada Bog čovjeka spasi po vjeri, On ga spasi kako bi on činio „djela ljubavi“ (odnosno, dobra djela). Zašto? Baš zato što čovjek spašen po vjeri ima veliko pouzdanje u Boga, a dodao bih i ljubav prema Bogu!

Prije 500 godina Martin Luther, njemački reformator, podsjetio je Crkvu na ovu biblijsku istinu i rekao da je to istina na kojoj Božja Crkva stoji ili pada. Nije li oslobađajuće znati da Bog ne očekuje od nas da mi nekako zaslužimo spasenje? Pa opet, nije li ohrabrujuće znati da nas Stvoritelj svemira poziva da živimo u skladu s Njegovom mudrošću – koju je objavio u svojoj Riječi?!

Primjedbe